|
Komponente: solarni
spremnik
Da bi se solarna toplina mogla koristiti za zagrijavanje,
mora se u sustav grijanja integrirati specijalni spremnik. Kapacitet solarnog spremnika
započinje s minimalno 300 L.
Postoje raznolike varijante spremnika:
1. Prije su se u pravilu koristila dva
odvojena
spremnika: puferski
i onaj s potrošnom vodom. Prvo se solarna toplina dopremala spremniku
s potrošnom vodom. Kada više nije u mogućnosti preuzeti toplinu, regulator sve usmjerava
prema puferskom spremniku. Dodatno grijanje
služi se jednim i drugim spremnikom prema potrebi. Ova varijanta je posebno preporučljiva
kod grijanja na drva.
2. Sigurnosni
spremnici su za solarne sustave zapravo neizostavni element. Unutar
spremnika vladaju različite temperature, kao u kadi: gore toplo, dolje hladno. Normalno
je da kolektor ima različite temperature – ovisno o suncu. To
vodi do toga da se različiti temperaturni slojevi tijekom punjenja spremnika izmiješaju,
pa je često potrebno naknadno zagrijavanje. Kod slojevitog spremnika toplina se konstantno
dovodi u pojedinačne slojeve
koji imaju stalno istu temperaturu.
3. Integrira li se spremnik
potrošne vode unutar puferskog spremnika, kao što je danas uobičajeno, dobivaju se
dvije prednosti: kao prvo štedi se na cjevovodu i regulaciji. Drugo, toplinski gubici
su puno manji: solarna toplina predaje se samo vodi za grijanje koja ponovo zagrijava
umetnuti spremnik potrošne
vode.
Komponente: toplinski
kotao
U osnovi, svaki toplinski kotao sa
solarnom potporom može biti u pogonu, bilo da je riječ o plinu, ulju ili drvetu. Pri
tome treba razmisliti o tome da takav način unaprijed smanjuje posljedice poskupljenja
loživog ulja i zadovoljava ekološke preduvjete.
|
Jednostavna
instalacija
Kod Aqua-Systema proizvođača Paradigma,
kao i kod sustava proizvođača Buderus, solarni sustav umjesto uobičajene mješavine
protiv smrzavanja, može koristiti običnu vodu. Tako se može direktno povezati sa sustavom
grijanja bez izmjenjivača topline u spremniku, što pojednostavljuje instalaciju.
Kad je vani hladno i prijeti opasnost od
zamrzavanja, jednostavno se ispumpa voda iz kolektora. Sustav koji funkcionira bez
problema.
Razlikuju se tri vrste konstrukcija:
1. Vakuumske cijevi koje imaju apsorber kojim direktno protječe solarni medij.
One su integrirane direktno unutar solarnog optoka, a zamjena pojedinih cijevi prilično
je komplicirana(danas se takav način rijetko koristi).
2. Kod tzv. Heat-pipe
kolektora unutar vakuumskih cijevi nalazi se apsorber sa zatvorenim optokom.
Njegova specijalna tekućina
za prijenos topline predaje energiju preko kondenzatora(toplinskog izmjenjivača) na
solarni optok(široko rasprostranjen način, ali prilično skup).
3. CPC kolektori sastoje
se od dvije cijevi od rastopljenog stakla koje su umetnute jedna u drugu (slično kao
kod termos boce). U centru su smještene dobro izolirane cijevi absorbera kojima struji
solarni medij za prijenos
topline iz solarnog optoka. Tzv. CPC ogledalo na donjoj strani i između pojedinih
staklenih cijevi omogućava raspršivanje sunčevih zraka na sve strane po absorberu
(jeftino i učinkovito rješenje).
|