Marketing

Solarno grijanje

Grijanje na krovu

Porast cijena loživog ulja većinu obitelji naveo je na razmišljanje o tome koji je izvor energije prihvatljiviji za budućnost. Dobivanje tople vode uz pomoć sunca danas je gotovo standard, no solarni kolektori mogu pripomoći i u smanjenju troškova grijanja i to vrlo jednostavno.

Sunce isijava oko 10.000 puta više energije prema zemlji nego što ljudi danas iskorištavaju. U Njemačkoj je to oko 1.100 kWh/m2, što je samo polovica sunčeve energije koju je moguće dobiti u Sahari, no još uvijek 100 puta više od trenutačne potrebe za primanim energetskim resursima. Solarni sustavi za dobivanje tople vode su kod novogradnje danas gotovo standard. Za etveročlanu obitelj dovoljno je šest kvadratnih metara površine kolektora s godišnjim doprinosom od 450 do 600 kWh po metru kvadratnom.

Na taj se način godišnje se uspije uštedjeti najmanje 200 L loživog ulja ili 200 m3 plina (i naravno CO2). S obzirom da se od svibnja do rujna grijanje uglavnom drži isključeno, ušteda je u pravilu puno veća. Novi propisi u EU ograničavaju pojedinim prostorijama, tako da se i u tom segmentu može uskoro očekivati primjena solarne energije. To je, naravno, potrebno samo u mjesecima u kojima sunce slabo sja, ali danas je uz pomoć rashladnih kolektora, toplinskih spremnika i sustava grijanja moguće pronaći odgovarajuće rješenje. Ništa bez informacija i savjetovanja Preduvjet za smisleno zagrijavanje prostorija uz podršku sunčeve energije je dobra izolacija objekta (prema standardima niskoenergetskih objekata) kao i, u idealnom slučaju, uporaba podnog grijanja. Ovo zadnje je osobito preporučljivo zbog upotrebe relativno niskih početnih temperatura za zagrijavanje. Na taj način se i solarna energija dobivena tijekom zimskih mjeseci ekonomično može iskoristiti. Da bi se našle međusobno odgovarajuće komponente, treba se prvo obratiti iskusnim dobavljačima.

Komponente: solarni kolektori Dok je za dobivanje tople vode potrebno četiri do šest kvadratnih metara kolektora, za tzv. kombinirani sustav treba najmanje dvostruko više (10 do 15 m2). Više smisla imaju cijevni kolektori, jer oni tijekom zimskih mjeseci imaju puno veći dobitak topline. Kod njih je dovoljna površina kolektora od 6 do 10 m2. Vakuumski cijevni kolektori sastoje se od više uzastopno poredanih staklenih cijevi u kojima se nalazi ugrađeni absorber. Iz svake cijevi isisava se zrak. Tako nastali vakuum reducira gubitak topline absorbera (absorber je u pravilu tanka brončana cijev kroz koju protječe tekući solarni medij; protkan je posebnim slojem crnih metalnih pruga koje na sebe prihvaćaju sunčanu energiju). Razlikuju se tri vrste konstrukcija: 1. Vakuumske cijevi koje imaju apsorber kojim direktno protječe solarni medij. One su integrirane direktno unutar solarnog optoka, a zamjena pojedinih cijevi prilično je komplicirana(danas se takav način rijetko koristi). 2. Kod tzv. Heat-pipe kolektora unutar vakuumskih cijevi nalazi se apsorber sa zatvorenim optokom.  Njegova specijalna tekućina za prijenos topline predaje energiju preko kondenzatora(toplinskog izmjenjivača) na solarni optok(široko rasprostranjen način, ali prilično skup). 3. CPC kolektori sastoje se od dvije cijevi od rastopljenog stakla koje su umetnute jedna u drugu (slično kao kod termos boce). U centru su smještene dobro izolirane cijevi absorbera kojima struji solarni medij za prijenos topline iz solarnog optoka. Tzv. CPC ogledalo na donjoj strani i između pojedinih staklenih cijevi omogućava raspršivanje sunčevih zraka na sve strane po absorberu (jeftino i učinkovito rješenje).

sljedeća stranica >>

Marketing